Pravila SDB-a i KOS-a

Pravilo-SDB-a i Pravilo KOS-a

Sarajevo

Rajvosa ti je haveru, nešto više od grada. Rajvosa ti je grad u kojeg je svaki primitivac sa sobom donio kovčeg bahatosti istovario ga na sred Ferhadije, a mi ga pustili da pozove i rođake na gozbu uz narodnjake. Rajvosa ti je grad ,u kojem grad postaje kvart, mahala ulica, a selo se preselilo u sami centar. Rajvosa je buraz, onaj pogled na svijetla što vidiš sa Zmajevca, ali ono što ne vidiš u mraku s te visine je najgore za vidjet. Tek kad vidiš ono što ne možeš a da ne vidiš, shvatiš da si manjina. Užasan osjećaj tjeskobe u rodnom gradu, je haveru neopsivivo jeben osjećaj. Nekad se osjećam kao životinja, sistematski satjerana u čošak, pripremljena za žrtvovanje, pa počnem da se gušim. Pobjegnem negdje, gdje s tugom mogu gledati na tebe. Gdje ne mogu da vide, da te s tugom gledam, ne želim da im priuštim to zadovoljstvo. Pobjegnem, jer te uvijek branim, jer kad o tebi pričam imam onaj sjaj u oku. Smoriše me haveru sa svojim koferima, ličnim kartama i trajnim nalozima za ostajanje. Niko se nigdje ne vraća. Teško je tebe ostaviti, mangupe svijetski. Ali brate, mislim grade, neka te bar poštuju. Naredi im grade, neka te bar poštuju. Naredi im!!

RAJA ILI SMRT ČARSIJE

Ako zaista zelis saznati kakav je ko - pitaj carsiju! Carsija sve zna i nikada ne laze! Mudro i ispravno. I zaista  nekada se sve znalo. Tada je bilo i lakse i ljepse zivjeti. Rajska podjela na ljude na jednoj, i djubrad na drugoj strani, bila je najpostenija i najispravnija iz prostog razloga jer je iskljucivala bilo kakve kulturne, nacionalne, religiozne, polne,rasne, intelektualne i slicne razlike. Ako si OK, onda si raja, ako nisi onda si djubre! Tu moralnu podobnost i pripadnost odredjivala je raja,carsija i ljudi u njoj.Bilo kakva prevara ili zabluda mogla je biti samo privremena i veoma brzo provaljena, a zasluzena titula, nosila se cijeli zivot.
Tako da su vremenom i u nasem gradu egzistirale raznorazne grupe koje su, na zalost, imale velikog uticaja u doskorasnjim desavanjima na nasim prostorima, svaka na svoj nacin. Medjutim, njihova uloga u svemu tome, kao i slika njihove danasnje sudbine bila bi nepotpuna kada se svaka grupa ne bi posebno okarakterisala.
Supak. Sa sigurnoscu se moze ustvrditi da je najnizi stadij naseg Sugradjanina bio i ostao supak. Supci su dolazili iz svih sredina i bilo ih je jako mnogo u svim drustvenim i socijalnim strukturama. Karakteristicno za njih je i to da su se mogli pronaci u svim religijama i svim nacionalnostima. Njihov stil zivljenja se sastojao uglavnom u podmecanju nogu svim drugim ljudima u njihovoj blizini (prije svega kvalitetnijim i vrednijim od njih samih), od kradja, prevara, intriga, lazi, kao i svih ostalih niskih i animalnih poriva.
Supcina je visi stadij supka, a nizem stadiju se laskalo da je paksu. To je veoma lukava, prepredena i pokvarena grupacija koja se vjesto ubacivala,prilagodjavala i uvlacila u tudje guzice (kriterij je bio da su vece od njih samih) i to uglavnom iz koristi i licnih interesa. Nije ih bilo tesko prepoznati jer im je svima bilo zajednicko da u svakom momentu uzdizu materijalno iznad duhovnog, da puno vole i hvale samo ono sto je njihovo,njihovo i samo njihovo, da vole vlast i da se nerijetko bave politikom, jer su i sami bili kurve u dusi i nerijetko po profesiji.
Papak je nesto blazi oblik paksua koji je najcesce dolazio iz prigradskih naselja, sela i iz nizih drustvenih i socijalnih struktura. Njihov najveci zajeb je to sto se nikada nisu mogli prilagoditi zakonima carsije, mada su cijeli zivot tezili tome. Papak voli selo, miris sijena i balege, Lepu Brenu i Cecu. Zatvore oci u transu kada cuju "Bum Cile bum...", nerijetko izazivaju i isprovociraju frku kada pocugaju, razbijaju case po kaficima a "poslastica" im je dokazivanje muskosti, dok razbijaju prazne pivske flase sami sebi od glavu?! Kad prica, papak pretjerano galami i mlatara rukama,obozava cvijetne ili geometrijske dezene na kosuljama, a u unutrasnjem djepu sakoica obavezno se nadje cakijica u slucaju "Ne daj Boze, nek senadje..."
Papcina je visi stadij papka, a nizi stadij je obogacen epitetom Ljaksafon.Za razliku od supaka, ova romanticna grupacija je primitivnija i Bezazlenija mada to pravilo ne vrijedi uvijek. Naime, na osnovu detaljnih carsijsko-studijskih ispitivanja, pokazalo se da, kada papak postane supak,sto se nerijetko desavalo, da ta mutacija zna biti itekako opasna. Omiljena profesija im je vojna naobrazba, policajac,portir, vatrogasac i sva ostala "uniformisana" zanimanja i jos, ako ikako moze, ponesto od oruzja.Na zalost, ova grupacija je bila jedna od najmasovnijih na nasim bivsim prostorima sto je uslovilo cak i nastanku i izgradnji jednog
"novokomponovanog" dijela grada koji se zvao "Kineska cetvrt", gdje su preko noci doveli svoje. Mada se tu nije mogao vidjeti nijedan kineski restoran ili zalutali kosooki sapdjija, ipak su rijetki i "normalni" stanovnici ovog naselja bili prinudjeni slusati jezik koji je u dobroj mjeri podsjecao na kineski: umijesto da kazu ovdje, tamo ili nedavno, u Kineskoj cetvrti se govorilo: tuj, nuj, o tojc....ojhaaaaaaaaa!!! Vrijedno je zabiljeziti i to da se upravo na ovim prostorima, prvi put u nasem gradu moglo vidjeti i cuti kako u mnogobrojnim, novootvorenim kaficima, umijesto Indexa ili Bijelog dugmeta, rastura Bum Cileeeeee Bummmmm & co.
Levati su face bez identiteta i u vjecitoj potrazi za njim. Vrlo su podlozni svim vrstama uticaja, u ovisnosti od situacija, prilika i neprilika u koje zapadnu i koje su im se nametale. Levate smo mogli vidjeti i sresti na velikim svjetskim koncertima u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, pa cak i u Becu(uglavnom samo zato da bi po povratku u nas grad mogli pricati o tome), ali i na koncertima narodnjaka i, normalno Bum Cile bum..., kako negdje u prikrajku odusevljeno i zadovoljno tapkaju u ritmu "bozanskih tonova".Pripadnici iz redova ove populacije bili su maheri za ismijavanje papaka,dok su se supaka uglavnom mudro klonuli, jer su dobro slutili njihov smrad i potencijalnu moc. Voljeli su se lijepo, pristojno i moderno oblaciti i patili su od "marke", bez obzira da li se radi o garderobi, automobilu ili tehnickim uredjajima. Prirodno staniste ove, levatske, grupacije uglavnom je bilo "blize" predgradje tako da su se, prilikom izlaska u carsiju, cesto mogli vidjeti po WC-ima mnogobrojnih derventskih kafica, kako (vec upotrebljenom maramicom) ili toalet papirom glancaju cipele, skidajuci sa njih prasinu ili cak blato.
Grebatori i djubrad su visi stadiji levata, a nizi stadij mozemo okarakterisati kao Muzevire. Mnogi pripadnici navedene grupacije uspijesno su se transformisali u vrsne djeparose i hapce. Zajednicka osobina im je da su krajnje neodgovorni i nepouzdani, porocni, lijeni, beskarakterni i prevrtljivi iako se i medju njima, mada rijetko, moglo pronaci "svijetlih primjera", koji su zaista pokusavali i bolje i vise, ali su na kraju ipak ostajali samo levatici. Njihov najveci peh se sastojao u tome sto nikada nisu bili svjesni da su stvarno levati.Nasuprot svima njima, bila je Raja! Kako samo lijepo zvuci ta rijec! Mada iskonsko znacenje te rijeci ima sasvim drugo znacenje, kod nas, kada kazes za nekoga da je raja onda, to jednostavno znaci, da je tip OK. Znaci da se mozes pouzdati u njega, da te od njega nikada nece zaboliti glava, da te nece zednog prevesti preko vode, da mu mozes vjerovati i da on od tebe ocekuje da mu vjerujes. Znaci da te nikada (bez razloga) nece izlevatiti, da nije supak i da iskreno sazaljeva papke. Ne voli grebatore i muzevire i uzasava se gluposti i sile. Raja je sinonim za dobrog covjeka, prijatelja ili komsiju, za iskrenog, postenog i "pravog igraca".Visi stadij za Raju je Jaran a nizi (sto je i sasvim prirodno i za ocekivati) ne postoji. Ova grupacija je plemenita, humana i solidarna, a jedina mana im je (pa i nije bas neka mana) sto nerijetko vole cugati.Ponekad cak i previse, tako da se moze, greskom, dobiti nerealna slika o njima. Desavalo da u cugi izgube osjecaj za vrijeme i prostor, tako da su poneke karakterne crte znale dobiti obrnuti smisao. Medjutim, masa njihovih drugih kvaliteta u dobroj mjeri amortizuje ovu manu, tako da, mada su porodicni problemi ucestala pojava kod ove grupacije, oni su ipak i zauvijek voljeni jer znaju, hoce i ne ustrucavaju se da vole druge i da im poklanjaju svoju ljubav. Zene i cuga su im slabost ali to je samo rezultat prekomjerne i ucestale akumulacije pozitivnih i divnih vibracija, kao i potrebe zaoslobodjenjem tih osjecaja. U svakom drustvu su rado vidjeni iz prostog razloga jer su pozitivni, progresivni, spontani, nonsalantni i jer umiju animirati sredinu i iz nicega napraviti festu. Uvijek su okruzeni prijateljima i oni im neopisivo mnogo znace u zivotu.
Eto, tako je nekada bilo!
Znalo se ko je raja, ko je levat, ko papak i ko je supak. Sve se znalo!Selekciju je, normalno, pravila raja, koja je jedina i imala pravo na to prije svega iz potrebe za samoodrzanjem ali i iz prijeke potrebe za ocuvanjem pravih vrijednosti. I svima bilo dobro.Ali sta se desilo?Dodjose neka cudna, morbidna i teska vremena. Probudise se aveti mraka,pritajeni brizljivo njegovani u bolesnim supackim umovima. Pohasise se,satro religiozno i nacionalno, na sve tri strane supci i nalozise neke (opet religiozne i nacionalisticki naostrene) papke i poluljude, jedne na druge?!A papci kó papci, jedva docekali! Da sve to nisam vidio, ne bih vjerovao.Sve sto je nekada bilo nenormalno - preko noci postade normalno?! Proglasise sami sebi ulogu neke, samo njima objasnjive, ugrozene zrtve i postadose djelati?! Kao, bore se jedni protiv drugih, a opet svi isto rade?! Sve po potrebi i mogucnosti. Supci zavristase masuci zastavama, papci zavitlase kamama, a levati se izgubise u tome svemu, prepustajuci se zakonu jaceg, ali i ne bjezeci od njega. I jedni, i drugi i treci utopise se u tom "sveopstem narodnom veselju", vrlo lako pronadjose sebe i svoje mjesto u tome svemu,zavladase i napravise neke druge, kazu "svoje" podjele?!A meni licno, osim nacionalnih, tesko vidjeti neke druge?
I bilo bi neposteno, a ne spomenuti svaciju ulogu u tom paklu. Neko ce se zapitati, a sta je sa Rajom? Na zalost, Raja je sutila?! Raja je samo, kao mudro, gledala i sutila. I popusila!
Prodje rat - supci se obogatise, papci se ispucase i ocejfise a levati se prilagodise. Da nije smijesno, bilo bi za plakati.

RAJA I ŠUPCI

Nekada u Sarajevu smo se dijelili iskljucivo na dvije kategorije: raja i supci. Raja smo bili u biti skoro svi. I bas svima je pruzeno mnogo sansi da „bude u raji“, jer onaj koji nije, ili vise nije, je jednostavno proglasavan supkom. Nismo tada imali, bar mnogi od nas, ni vjere ni nacije, ili tacnije nismo primarno bili Muslimani, Srbi, Hrvati i ostali, nego smo prvenstveno bili raja i supci. Nismo se dijelili na bogate i siromasne. Nekako smo svi imali „za cekera“, ali opet ni previse ni premalo. Danas je moj „jaran iz raje“ dobio nove tene, sutra neko drugi a prekosutra mozda ja. Ako neciji roditelji nisu mogli priustiti svom djetetu nove popularne tene, niko od nas tog jarana nije provocirao zbog toga. Osim Supaka. Kad neko dobije novo biciklo svi su mu trazili da im dadne „krug“. Samo supci nisu davali „krug“. Kad neko bude nepravedno uspjesan, svi smo ga kolektivno mrzili. Raja ga je mrzila zato sto je uspjeh nepravedan, dok su ga supci mrzili zato jer je uspjesan, pa makar i nepravedno. Odlicni ucenici, ili kako smo ih tada zvali „streberi“, su bili raja ako dozvole da se prepisuje od njih na kontrolnom, ako nisu dozvoljavali bili su supci. Losi ucenici su bili raja ako drugom losem uceniku dozvoli da prepise ono sto je on vec prepisao od „strebera“, ako nisu dozvoljavali bili su supci. Ucitelji su bili raja ako nam na bas svaku izvaljenu glupost ne dadnu keca, dok oni koji su to radili su bili supci. Domari u skolama su generalno bili raja, jer su uglavnom voljeli djecu. Najveci supci su bili sintori, jer su nam otimali i ubijali cuke koje smo svi mi, i raja i supci, zvali svojima. Pravili smo im ogrlice, hranili ih, izvodili u setnju po Vilsonovom setalistu iako su zivjeli napolju. Nema veze, mora cuko ici na Vilsonovo! Jer tamo cuke kake i piske. Sve dok neki supak ne htjedne da taj cuko bude samo njegov, da se zove „supkov“ cuko, pa kad ostala djeca to ne dozvole on otrci starom kuci, isprica mu nekakvu potresnu pricu, stari zovne sintore i nema vise cuke. Sad je cuko sintorski. Sad prave sapun od naseg cuke. Sve zbog supaka! Udruzenog rada supaka! Znate one SOUR-e? Eh, ovo vam je SOUR supaka sintora i supaka sto hoce ba cuko bude samo njihov.
Sto neko sa foruma rece, a ja smatram to potpuno ispravnim, nismo se svi rodili kao Sarajlije. Mnogi su to postali nakon sto su njihovi roditelji zajedno sa njima, ili oni glavom, dosli u Sarajevo. I to vrlo jednostavno. Postali su Sarajlije jer su bili raja. I oni su u ovom gradu uvijek bili dobrodosli. I volim te ljude. I postujem ih. I imam mnogo prijatelja medju njima.I mozda bih i ja to uradio da sam na njihovom mjestu. I bice dobrodosli. A oni drugi, to su vam oni neprilagodjeni. Oni su supci i zato ne mogu biti ni Sarajlije. Oni su najopasniji supci. Danas su veoma aktivni.
Supci su svi linearno znali razlikovati Č i Ć. Ne kazem da svi koji razlikuju ta dva slova su supci. Daleko od toga. Smatram da su oni u prednosti i malo im zavidim sto znaju razlikovati ta dva nesretna slova. Ali, supci ih razlikuju jer su sve i jednu rijec koja u sebi sadrzi ta dva slova ucili napamet. Mi smo ucili tablicu mnozenja a oni su ucili Č I Ć tablicu. Nisu to osjecali nego napamet ucili. Zasto? Pa da bi se razlikovali od raje. Zato sada ne znaju matematiku.
Kad smo malo poodrasli, kad smo se zamomcili, i tada smo se dijelili na raju i supke. Onaj ko je zvao ture za sankom svima bio je raja. Onaj ko nije mogao da zove ture za sankom bio je raja. Onaj ko nije htio, a mogao je da zove ture za sankom je bio supak. Onaj ko je samo nekome zvao ture za sankom bio je supak. Supci su bili oni koji nisu htjeli da te odbace do grada autom da te raja vide kako se vozis u autu. Ili oni supci koji nisu htjeli da prime 5-og covjeka u auto-da se ne preoptereti. Oni koji nisu gledali TLN nisu bili supci. Oni su bili papci, ali to je neka druga tema. Raja se zajedno druzila a supci su to pokusavali nekako minirati, jer supke niko nije zvao na dernek. Zato su supci mrzili derneke, pa su zvali miliciju zbog preglasne muzike. Najveci supci su bili oni koji su poceli da se zabavljaju sa bivsom djevojkom od svog „jarana iz raje“, ili kao kruna supakluka da preotme djevojku od svog „jarana iz raje“. E, to je vrhunski supak. Supak par excellence.
Danas ima malo raje. Uglavnom se srecemo sa supcima. Moram reci da je i ovaj grad postao jedan veliki supak. Tokom citave godine taj grad-supak prdi, ali sve kulminira zimi kad nas taj silni cjelogodisnji smrad poklopi u vidu smoga i magle. Svi se nekako zajedno nabijemo u taj smrad i disemo punim plucima. I dobro nam! Pravo nam dobro! Ma nismo normalni. Dzaba, ja ga opet volim. To je moj smrad.
Danas kad bilo sta radis odmah naletis na supka. Supci u politici, na TV-u, granapu, pekari, obdanistu, fakultetu, autu, kafani, na odmoru, na poslu .... svuda covjece. Moras, da bi u pameti opstao praviti neki svoj mikrokosmos. I taman taj mikrokosmos nadogradis tako sto ces, recimo, nesto napisati, koliko to god bilo citljivo, dobro ili ne, pa makar i na forumu, odmah, iste sekunde, momentalno ti se nadje, onako kraj ruke, neki od danas raznih vrsta supaka. Primjera radi, neki od supaka, po forumima pljuju po svemu sto neko drugi napise, bilo to dobro ili ne, bilo to pametno ili ne. Onako u 20-ak kucanih strana koje je neko drugi napisao, taj glanc novi supak, sjedne i pasionirano trazi sta je neko, bilo ko, lose ili pogresno napisao. I konacno, nadje sta ne valja, nesto, bilo sta sto nije dobro napisano. Sad je sretan. Nirvana jebote! Zamalo da mu ne nadjem sta je pogrijesio misli se on. Zamalo da mi ovaj promakne a da mu greske ne nadjoh!
Jer i supci su evoulirali. Danas i njih ima more vrsta. Licno najvise uzivam kad dva supka, nebitno koje vrste zakuhaju. Recimo zakuha supak politicar i supak gazdurina. Ne mogu se nikad dovoljno nasladjivati tom borbom. Ili supak Sarajlija sa supkom turbo-folkerom. Kako tu varnice sijevaju. Danas, pored vec pomenutih, imamo pametne supke, glupe supke, udavace supke sa 5 zvjezdica, main stream supke, male supke, velike supke, red neck supke, city supke (kao podvrsta Sarajevskih supaka), supke sa zapada, supke sa istoka, supke domace izdajnike, supke iz svih dijelova grada, supke svih nacionalnosti, djevojke supke sa sibicama, supke iz dijaspore, automehanicare supke, supke vjernike, supke nevjernike, supke na polozaju, ogorcene supke, nedefinisane supke, supke sa saltera, crne supke, zute supke, supke iz mjesanog braka, taxi supke, strait supke, bi supke, homo supke, rent a supke (iznajmis ih covjece za eskorta) i, vjerovali ili ne sretne supke. Nevjerovatno! Ima njih masa jos ali im ne mogu upratiti evoluciju.
Danas ako hoces da izvadis rodni list u Opstini moras da zamolis supka na polozaju da kontaktira malog supka, kako bi on nazvao amidžu od supka iz mjesanog braka sa Bjelava. Ali avaj, supak iz mjesanog braka sa Bjelava je na odmoru, pa cemo onda ici preko sretnog supka koji direktno zna supka sa saltera u Opstini. Eh, onda supak sa saltera nece da ti izda rodni list. Zasto? Pa zato jer je supak jebote! Onda moras zvati main stream supka koji ce to direktno zavrsiti sa nacelnikom Opstine koji je inace nedefinisani supak.

Kako izgleda prosječni bosanski poslodavac?

Svako ko je bar jednom u životu tražio posao, naišao je na prosječnog bosanskog poslodavca. Radi se isključivo o muškarcu visine do 170 cm, kilaže nikad niže od 120 kg. Iskusni je to poslodavac kojemu je praksa legalnog poslovanja poznata koliko i atomska fizika.Zadnji put je PDV platio kad je otvorio firmu i ispostavio prvi račun s tim da se na tečnom bosanskom poslovnom jeziku obratio svom računovođi sa:
- Jebo sam ti majku!!! Koju pičku maternu si platijo ovaj pedevej? Kome tolikačke pare da dajem? Državi? Puj majku ti jebem i tebi i njoj! Još jednom plati ima da te zavežem za pasata i vučem kroz kružni tok po cjel dan i to na sajlu da mi ne pobjegneš.Jel ti jasno???
- Ali gospodine završiti ćete u zatvoru!!!
Sve zna i u sve se razumije. Gotovo nikad ga nećete čuti da on nešto ne zna.Od stranih jezika on jedva da barata materinjim a od svojih budućih zaposlenika očekuje znanje latinskog, engleskog i francuskog...u pisanom i govornom obliku. U uredu mu na stolu stoji drveni kompjuter sa drvenom tastaturom pa kad netko uđe on sa dva kažiprsta udara po njemu da izgleda kao da radi. Jednostavno želi očarati potencijalnog klijenta sa svojim kompjuterskim vještinama.
- Dobro jutro! Vi ste Zlatko?
- Jesam! Sjedaj u stolac! Čekaj samo da nešto na kompujteru završim. (Onda udara po drvenoj tastaturi), gledaj tablice što sam je napravijo! Nema, sve unjoj piše! Ova vadi iz dugova kolko je dobra! Ovi vindojvsi su pravo čudo!Nema do vindojvsa. Brankcaaaaaaaa!!!! (sekretarica)
- Izvolite direktore?
- Dajde čojku imeni skuvaj jednu tursku kafu!
- Odmah direktore.
Zadnji put je u pozorištu bio kad je ugovorio postavljanje keramike u pozorišnom wc-u, a od muzike preferira istočni melos pa ga se često nađe u narodnjačkim klubovima gdje na šanku leži na leđima dok ga dva prijatelja rukama vrte a on se u deliriju dere:- Gledaj brejkdensa ,,,
Uživa u planinarenju na koje vodi i ženu. Svaki put kad ode na planinarenje vrati se sa 2 puna kamiona drva jer njemu nije strano uzeti sa sobom motorku pa rušiti drva.
- A uuuuuuu. Jebo me pun aftobus crnaca ako u ovoj bukvi nema 12 kubika! Ženo dodaj motorku!
- Sulejmane, pa u nacionalnom smo parku!
- Kake to veze ima? Ko je krvarijo za ovu državu 92-e? (a nikad u ratu nije bio)
- Sulejmane, pa cijeli rat smo bili u Njemačkoj!
- Ma jeli? A kad sam 92-e na Macelju strepijo oćelmi carina ćopit pun kamion videorekordera??? Ženo, imaš pamćenje ko kokoš. Šuti i dodaj motorku!
Ima kuću na tri sprata od kojih je svaki isti a okućnica mu je puna prekrasnih detalja poput 4 betonska lava na samom ulazu i to u mjerili 1:1,te ogromna fontana u kojoj plivaju prave domaće pastrmke koje, kad se napije, lovi sa dinamitom kojeg baca sa balkona. Od detalja na fasadi kuće vidljiva je tekstura sa likom lovca koji kalašnjikovom nišani u srndaća, jer voli lov. Kad ide u grad, parkira na zebri. U trgovini plaća isključivo gotovinom jer uvijek zaboravi pin od kartice (1111). Noktarica mu služi kao privjesak za ključeve od auta. U odjevanju je skroman pa ga se viđa uvijek u istoj kožnoj jakni...iz 1988-e. Ima još jednu kožnu jaknu koja na rukavima ima one resice, ali ona je za svečane prilike. Firma, čiji je vlasnik, je registrirana za sve djelatnosti osim za prijevoz plutonija, sjeverno korejskih projektila i Baraca Obame...za sve drugo ima papir. Poslovan je čovjek. Dobar je sa načelnikom općine i načelnikom policije.
p.s. Svi bruje o nezaposlenim na birou a nitko ne bruji kod kakvih krkana bi ti isti nezaposleni trebali raditi...sve u svemu – krkanluk na kvadrat...bez pedeveja!

2014

Kažu da će iduća 2014 godina biti vrlo jebena...i to vrlo vrlo vrlo jebena. Tako kažu svi ekonomski analitičari i svi koji imaju veze sa ekonomijom, bilo da su svoju diplomu na ekonomskom fakultetu platili...bilo da su učili...a viđamo ih na tevejcu u zadnjih 20 godina. Interesantno je kako je sve krenulo u kurac u zadnjih 20 godina. To nas i nebi trebalo čuditi s obzirom da su nam vojsku vodili književnici, vozači autobusa,vodoinstalateri...a ko nam je sve vodio državu to se ni prebrojat nemože. Tvornice su nam vodili ljudi koji sa proizvodnjom imaju veze kao princ Čarls sa kokošima moje komšinice Mihre. Ekonomske fakultete su nam pozavršavali mladi ljudi uz pomoć eura kojima su plaćali ispite i diplome te se kasnije isti uhljebili u državne strukture kao vodeći ekonomi. Turističku politiku su nam vodili ljudi koji ne znaju engleski jezik a dam se kladiti da im se i komunikacija na materinjem svodila na neartikuliranim glasovima koji sliče komunikaciji dva komarca. Poljeprivrednu politiku su nam vodili ljudi koji ne razlikuju lubenicu od krompira a za kukuruz misle da je protupješadijska mina. Stočarsku politiku su krojili oni koji i dan danas misle da krava ide na duracel baterije i da pri mužnji krave zna kroz vime katkad udarit struja pa da se iz tog razloga nose gumene čizme kad ideš kroz štalu...radiu zemljenja.Lokalne male gradove i mjesta su nam vodili čobani koji imaju 2 razreda osnovne. Razvoj školstva se prvenstveno bazirao na konstantnom štancanju knjiga i to tako da svake godine moraš kupiti druge knjige jer one od lani ne vrijede...jer eto...jedne godine su 2+2=4...a iduće, ko zna. Bolnice nam izgledaju kao ruski kazamati.Zimske službe nam zimi iznenadi snijeg...a vatrogasce ljeti požar, koji taj isti požar onda gase grabljama jer eto...ne lete nam kanaderi(kada ih i nemamo). Vojska nam nikad jadnije nije izgledala. Da nas napadne afričko pleme mi se obranili nebi.Doduše...mi smo valjda jedina zemlja na svijetu u kojoj je civilno stanovništvo bolje naoružano nego matična nam vojska...kako znam?...pa šta tu imaš znati...MUP svake godine ima akciju ZBOGOM ORUŽJE kojom se potiče stanovništvo da vrati naoružanje iz rata,a ta akcija da je uspješna nebi trajala već 17 godina. Pa nije narod lud. Ne vjeruje narod nikom jer je otimačina i pljačka u državi na tom nivou da si jedino siguran ako ispred vlastite kuće sjediš sa mitraljezom dok ti pas sa strane u zubima drži razvučen redenik municije i čeka naredbu "Gari, puštaj redenik!"...inače su ti u stanju preko noći i kuću ukrasti.Dok smo u bivšem komunizmu strepili od onih milicajaca jer su pendrečili sve što se kreće (ljudi) i ne kreće (spomenike),današnja policija ima funkciju da promovira najnovije terence kao službena vozila ...dok im pendrek služi kao modni detalj. Zato smo prije mogli u šetnju u 2 u jutro a sad već u 10 navečer ležiš u lokvi krvi jer si eto šetao kud ne smiješ...a pustiti dijete samo,je jednako znanstvenoj fantastici. Zainteresiranost mladog čovjeka da nauči raditi nešto vlastitim rukama je ravno nuli. Kao da bi ga ubilo da primi čekić u ruke...al zato prodat ćaćin čekić za 20 KM pa onda u kladionicu i dat svih 20 KM da će Barsa dobit Reala...to da. Najpenzionirana smo nacija na zemaljskoj kugli. Sa 42 godina si već u penziji a to što još biku rep moš iščupat...to je bikov problem a ne državni. Branitelja u državi 500 000...kao da nas je 92-e napala Rusija i Amerika zajedno...+ još koja vanzemaljska vojna formacija. Dovoljno ti je 1 dan sjediti u parlamentarnoj klupi pa da imaš pravo na mirovinu koja je u visini tolikoj kao da si 120 godina po 10 sati na dan vitlao daske na pilani. Ima toga još ohoho...
Da ti sve ovo navedeno neko ispriča za, recimo Njemačku...pa da te nakon toga pita – "Aj dođi radit ovamo?"...poslao bi ga u tri pičke materne i rekao sam sebi – "Jebala te Njemačka...to sjebana država do kraja!".E...a mi u takvoj državi živimo.
I sad dođemo do 2014-te i pitanja kakva će biti. Matematički gledano...od 1991 pa do sad krivulja se vidljivo strmopižđljuje prema dolje i samim tim nema potrebe da se pitamo hoće li uzlazno – neće. Razlika između optimizma i ludila je vrlo tanka. A pošto smo mi lud narod jer samo lud narod može trpiti sve gore navedeno, ima mjesta i za optimizam.
Želim vam sreću općenito.
p.s. Ako ništa, zajebanciju nam niko ne može oduzeti ...

RECEPT za čevape

1.5 kg junetine od vrata ( ili plecke)
0,5 kg ovčetine (jagnjetinje) od vrata ( ili plecke).
3-4 cena bijelog luka
so
Priprema:

1. Meso izreži na kocke i posoli

2. Prokuhaj 3-4 zgnjecena cena bijelog luka u vrlo malo vode (otprilike 100 ml) i ostavi da se ohladi i preli preko mesa.

3. Meso pusti da odstoji preko noći u frizideru

4. Sutra samelji meso dva puta na srednju veličinu sa mašinom za meso. Dobro izmjesaj rukama ili masinom za tijesto ako je imas.

5. Ovu smjesu pokri i ostavi van frizidera na sobnoj temperaturi jedno 4-5 sati a onda skloni u frizider. Ovu smjesu mozes drzati u frizideru, upotrebljivo je do 2 dana.

6. Prije samog oblikovanja cevapa ( pecenja) dodaj po zelji malo sode bikarbone u smjesu da bi cevapi bili vazdusasti i da odskacu kad se peku.

7. Ćevape oblikuj , pritisni kroz limenu spricu za tufahije/cevape da budu kompaktni. Zamoli nekoga da ti to posalje iz Sarajeva, to kosta nekoliko KM.

8. Peci na rostilju na jakoj vatri (po mogucnosti na drvenom uglju – charcoal).Stalno premazuj resetku rostilja sa ovcijim (govedjim) lojem dok rostiljas. Nemoj da prepeces jer ce biti tvrdi i suhi. Sredina cevapa mora biti malo roza boje kad je pecen.

9. Rasijeci samune na pola pa ih napari na rostilju preko cevapa.

10. Serviraj cevape sa crnim lukom isjeckanim na kockice i soljom hladnog jogurta