Zona i Hercegovina u Bosni sumraka !!

Baš poput Rade Pendreka, junaka legendarne parodije Top liste nadrealista, koji se onoga jutra probudio na klupi u sarajevskom parku, duboko na drugoj strani mogućeg, i "shvatio kako više ništa nije isto".Ako sada, međutim, očekujete rečenicu "tako otprilike izgleda danas Bosna i Hercegovina, kao u Zoni sumraka, na tankoj granici između ove i one strane", varate se. Bosna i Hercegovina je, po običaju, uvijek jedan korak dalje, pa tako i korak dalje od onostranog: u ovom trenutku, ona izgleda – znam, malo je komplicirano – kao Zona sumraka unutar Zone sumraka. Nešto kao Dan mrmota u Zoni sumraka.A u Zoni i Hercegovini sve isto: država blokirana u ono jutro beskrajnog Dana mrmota, institucije vlasti blokirane, federalni parlament blokiran, cijeli gradovi blokirani, blokiran saobraćaj u Sarajevu, blokiran rad Gradskog vijeća u Mostaru, blokiran račun grada Doboja, blokirani računi šezdeset pet hiljada poduzeća, blokirana cijela ekonomija, blokirana famozna implementacija presude u slučaju Sejdić - Finci, blokiran je, eto, i život djece koja ne mogu dobiti jedinstveni matični broj, jer je blokiran Zakon o jedinstvenom matičnom broju, pa su bijesni građani - sve blokirano, sve isto kako je bilo jučer, sve isto kako će biti sutra.I tako svakog jutra, svakog dana, do u beskraj, svaki dan je isti, svaki dan je Dan mrmota, svako jutro Zora sumraka.Riječ je o klasičnoj pat-poziciji: igrači koji su na potezu su blokirani, i ne mogu povući nijedan potez, a da se ne nađu u zatvoru. Pardon, šahu. Zato jednostavno ne vuku poteze. Digli ruke.Cijela je Bosna i Hercegovina tako blokirana u pat-poziciji, bez ikakvih izgleda da se iz nje izvuče. Rat je prema tome bio mila majka - svaki je rat bio, pa prošao – dok je pat po definiciji nerazriješiv, konačan u svojoj beskonačnosti. U patu, naime, nema pobjednika i poraženih, nema agresora i žrtava, nema tenkova i snajpera, nema granata i bombi, nema rovova i logora, nema UNPROFOR-a i pregovora, nema u patu ni patnih heroja ni patnih zločina, nema ni antipatnih demonstracija ni hipija što pjevaju "vodite ljubav, a ne pat", nema ukratko ničega.Nada, ona što umire posljednja i što je preživjela sve ratove i masakre u historiji, u patu umire prva. Preživjela je slavna, besmrtna nada i rimska i mongolska osvajanja, i tridesetogodišnji i stogodišnji rat, preživjela žilava nada i križarske i napoleonske, i Prvi i Drugi, i sve balkanske ratove, pa se nesretnica na kraju obrela u Bosni i Hercegovini usred pata.Samo je jedno jutro prolaznici našli mrtvu, na klupi u onom sarajevskom parku. Navodno se ubila: pronašli kraj nje nekoliko praznih bočica antidepresiva i oproštajno pismo. Shvatila je, pogađate, kako u Bosni i Hercegovini više ništa neće biti - drugačije.