Kako se general Rasim Delić pripremao sa rat

“SB” došla je u posjed “radne beležnice” potpukovnika JNA Rasima Delića u kojoj je (ne)uredno ispisivao svoje aktivnosti na brdima oko Sarajeva u prvim danima agresije na Bosnu i Hercegovinu; iz ovog dokumenta, koji mu je ostao u kasarni nakon što su ga uhapsili pripadnici Armije BiH, vrlo je jednostavno ustanoviti koliki je udio u pripremama za odbranu od agresije imao ovaj patriota i koji posljednjih nedjelja štiteći “tekovine borbe” otkriva i javno proziva “izdajice” i “loše Bošnjake”
Dan pred početak napada na Sarajevo Rasim Delić je na Zlatištu i Mojmilu postavljao artiljeriju! 
Rasim Delić - prvi oficir u istoriji koji je postao komandant vojske koja ga je zarobila O Šta se dogovaralo na sastancima vrha JNA u Sarajevu uoči početka napada na grad O Bošnjački oficiri, s izuzetkom Delića, bili sumnjivi srpskim oficirima JNA
Nekadašnji pukovnik JNA Osman Selak je napuštajući Banju Luku sredinom 1995. godine rizikovao život ne bi li iznio svoju radnu bilježnicu u koju je, kao oficir bivše JNA, bilježio sve što se dešavalo na sastancima vojnog establišmenta Banjalučkog korpusa u kojem je službovao. Bilježnicu je istrgao iz korica i brižljivo sakrio da bi je nekoliko godina kasnije ustupio Haškom tribunalu i tako obezbijedio jedan od najznačajnijih dokaza za agresiju SR Jugoslavije na Bosnu i Hercegovinu. Radnu bilježnicu su u nekadašnjoj JNA morali voditi svi oficiri, bez nje se nisu smjeli pojaviti na sastancima kod svojih nadređenih, a važila je kao zvaničan dokument i bila je uredno protokolisana i zavedena. U Selakovoj radnoj bilježnici tako su ostale zabilježene naredba generala Ratka Mladića o sklanjanju nesrpskih oficira iz vojske, naredbe Momira Talića o naoružavanju dobrovoljaca ili o osnivanju logora Manjača, te podaci o brojnom stanju Banjalučkog korpusa i mnogo toga što je omogućilo da Selak ovog mjeseca u sudnici Haškog tribunala potpuno porazi bivšeg srbijanskog predsjednika, a sada haškog optuženika Slobodana Miloševića.
TAJNA DELIĆEVE RADNE BILJEŽNICE
Za razliku od njega, jedan drugi oficir bivše JNA, potpukovnik Rasim Delić, koji će kasnije postati komandant Armije BiH, “izgubio” je svoje dokaze o učešću JNA u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Njegova radna bilježnica činila se zauvijek izgubljena nakon što je 12. aprila 1992. od strane pripadnika Armije BiH zarobljen na Zlatištu u blizini Sarajeva. Slobodna Bosna je, vjerujući da je riječ o iznimno zanimljivom dokumentu, godinama tragala za tim i posrećilo nam se. Došli smo u posjed radne bilježnice koju je vodio tadašnji potpukovnik JNA Rasim Delić, kasnije komandant Armije BiH i vojni savjetnik bivšeg bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića koji se sada nalazi na čelu programski krajnje nedefinisanog Udruženja za zaštitu tekovina borbe.
Pažljivim iščitavanjem Delićeve radne bilježnice zaključili smo da se ovaj general Armije BiH, kao bivši potpukovnik JNA, svim srcem zalagao za provođenje agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Kao dokaz tome iz ovog iznimno zabavnog štiva izdvajamo zabilješke koje je Delić vodio u aprilu mjesecu 1992. u vrijeme kada je kao oficir Sarajevskog korpusa sa dobro utvrđenih vojnih položaja oko Sarajeva nadgledao rušenje ovog grada.
Potpukovnik Delić je u svojoj bilježnici upisao sastanak vojnog kolegija održan 2. aprila 1992. godine na kojem se analizirala postojeća situacija na terenu. Nečitkim, dječijim rukopisom, uz ucrtane kružiće i zvjezdice navodio je diskutante i teze njihovih diskusija. Jedan od prisutnih, potpukovnik Đorđević žalio se na unutrašnji red u prostorijama i materijalno obezbjeđenje obuke, dok je potpukovnik Filipović zatražio “veću dubinu u obuci”. Izvjesni potpukovnik Vujić je, ako je vjerovati bilješkama njegovog kolege Delića, izvijestio kako u skladištima Bare i Usora nema dovoljno zaklona za paljenje MRUD-a (mine rasprskavajuće usmjerenog dejstva) i zatražio obilježavanje pravaca za SMRUD. Tražio je i da se izvodi obuka za minsko-eksplozivna sredstva i mine iznenađenja.
MINOBACAČE I TOPOVE RASPOREDITI NA ZLATIŠTU
Zatim se u diskusiju uključio pukovnik Pašo koji se požalio na neuredan krug i na to da su gljivice napale trpezariju, kao i da je ambulanta zapuštena. “Prisutan je problem konzumiranja alkohola”, dodao je Pašo ali je zaključio da je opšti izgled rezervista dosta dobar. Potpukovnik Pašić se opet žalio da radionice slabo rade ali i da je oficir Stanković nazvao majstora Hadžikadunića neprijateljem i zatražio da se ubrza opravka tenkova.
U Delićevoj bilježnici zaveden je i sastanak od 4. aprila, dakle dan prije napada srpskih snaga na policijsku školu na Vracama u čijem im je zauzimanju punu podršku dala i JNA, čime je zvanično otpočela srpska opsada grada. Delić je tog dana zapisao naređenja koja je dobio od načelnika štaba Sarajevskog korpusa generala Ante Karanušića. Delić je dobio zadatak da uradi šemu obezbjeđenja objekta Zlatište, napravi elaborat straže i postavi oko objekta dva 60-milimetarska minobacača i nekoliko topova. Tog dana, dakle, dan prije oružanih napada na Sarajevo, načelnik štaba Karanušić naredio je Deliću da svi vojnici i starješine budu pod punom ratnom spremom i neprestano dežuraju. Delić je preuzeo na sebe i da pojača vojni sastav na Mojmilu za koji je procijenjeno da nije dobro postavljen, kao i da provjeri oficira Omera Žikića “koji slabo radi”.
HAPŠENJE A NE DOBROVOLJNA PREDAJA
Delić je bilješke uredno vodio i narednih dana kada su borbe oko Sarajeva već dobile na intenzitetu. Tako je 9. aprila pribilježio sastanak starješina Sarajevskog korpusa održan na isturenom komandnom mjestu na Zlatištu. Tada je napravljen dogovor o načinu rada i obezbjeđivanja ovog IKM-a. Posljednju zabilješku načinio je 12. aprila, dakle onoga dana kada je na Zlatištu zarobljen od strane pripadnika Armije BiH nakon što je imao sastanak sa predstavnicima mjesnih zajednica Širokače, Brusa i Vraca. Na ovaj sastanak je otišao sa zahtjevom, kako je pribilježio, “da se Zlatište prepusti vojsci i da se oslobodi opštinski objekat na Brusu”.
Sve ostalo je istorija. Kao zarobljeni potpukovnik JNA “odlučio” je dobrovoljno pristupiti Armiji BiH, da bi već naredne godine postao komandant ove Armije i na toj poziciji je ostao sve do svog penzionisanja 2001. godine. Međutim, kao “dokazani prvoborac i patriota” odlučio je mirne penzionerske dane prekratiti ponovnim vojevanjem. Oformio je Udruženje za zaštitu tekovina rata koje se obračunava upravo sa onima koji su, u vrijeme kada je on postavljao topove i minobacače oko Sarajeva, dokazivali da će Delić i njegova JNA i zapucati tim istim topovima. Pa, koje onda te(n)kovine rata zaista štiti general Rasim Delić?