Slučajni ministar

Sigurno se svi sjećate one groteske sa početka rata u BiH kad je JNA otela Aliju Izetbegovića i njegovu kćerku u zamjenu za deblokadu kasarni u Sarajevu. Ne, nije ta situacija groteskna nego jedan lik koji je bio sporedni akter u priči. Zlatko Lagumdžija, slučajni prolaznik. U stranim emisijama koje su snimane nakon krvavog rata i gdje se grčevito nastojala umanjiti krivnja Srbije za rat, nastupali su među svom silom političara i iz ratnog i predratnog doba svakakvi likovi poput onog međeda Branka Kostića, jednog priglupog grmalja kojemu je samo svilena čarapa na nozi dokazivala da nije mesožder- predator sa Durmitorskih nedođija. Upriličio bi se tu pokadkad naš Zlatko pa bi onako smireno šanerski objašnjavao svoju ulogu u tom dramoletu đeneralske ujdurme. No dosta godina poslije toga izmiljela je snimka u javnost. Na jednoj strani on, slučajni prolaznik koji se želi opavdati jednom nadmenom međedu u đeneralskoj uniformi srpske JNA. Ta personifikacija svih stereotipa o brundavim i nadrndanim visokim oficirima JNA koji galame i prijete oživotvorila se u Milutinu Kukanjcu jednom đeneralu niskog čela i inteligencije primjerene divljem magarcu a srpski je đeneralski i uopće oficirski kor obilovao takvim likovima koji kao da su skinuti sa foršpana Brooksove "Smiješne strane historije". Dakle dere se i prijeti Milutin a naš Zlatko se stiso ko pet para u džepu i jedva izgovara, kako je on eto slučajni prolaznik i da on nema veze ni sa Alijom ni sa politikom, ni sa kasarnama ni sa svom tom strkom i slučajno je đeneral eto baš na njega nabasao, taman kad se spremao čekirati karte. On je slučajni prolaznik koji slučajno nosi diplomatsku tašnu u ruci u njoj slučajne dokumente i slučajno je sjedio da Alije u avionu i slučajno je bio u nekoj slučajnoj delegaciji. Prosto možemo zamisliti tu scenu..gdje se srpski đeneralski grmalj u tijesnoj JNA uniformi dernja na stisnutog Zlatka, koji se faktički, što i to ne reći..usro. Dobro, strah je isto ljudska kategorija i nije čudno da se Zlatko malo ukakio pred nabusitim, prijetećim neinteligentnim Kukanjcem. Srbi su se tada ponašali katilski i u to vrijeme su pobili na hiljade slučajnih prolaznika.Dosta godina poslije naš slučajni prolaznik s početka priče postao je vrlo važna politička figura u slučajnoj zemlji. Pola zemlje je odnio Kukanjac u svojoj oficirskoj taški a drugom polovinom faktički vlada slučajni prolaznik koji se prometnio u najjaču političku figuru one polovine zemlje koja je Kukanjcu ispala iz kožne oficirske torbe. Slučajni prolaznik je slučajno uhvaćen kako reketari jednog poduzetnika koji to nije slučajno snimio. Ali slučajno je taj predmet zagubljen u ladicama ministarstva pravosuđa slučajne zemlje. Kod Zlatka Lagumdžije je sve slučajno. Slučajno je postao i predsjednik Bošnjačkog instituta, zaklade Adila Zulfikarpašića, bosanskog muslimana, partizana pa disidenta i bogatog emigranta, bošnjačkog mecene, koji je bio sklon savezu sa Srbima jer je kao mladi partizan gledao kako proleterski brice briju zarobljene četnike pored Drine kojom još plove muslimani prerezanih vratova, i kako ih tako obrijane oblače u partizanske uniforme a Roćko Čolaković koji je u partizanskom pokretu bio zadužen da za tu preoblaku odbrusio mladom i zgranutom Adilu koji je protestirao,.. .da ako ne želi i on zaploviti Drinom da ga to više ne pita. Adil je zajedno sa tunjavim Tunjom potomkom zagrebačkih kanonika išao na noge Slobi da mu ponudi muslimane u savez. Bojao se Adil ponovnog muslimanskog plovljenja Drinom. Bojao se sa razlogom. Ali Srbi nošeni protuturskim mitom nisu to željeli. Njihova im je mitologija usadila u glave da su oni najveći borci protiv Turaka i kako bi oni sad u savez s njima. Ne ide to. Da su malo bolje pročačkali po povijesti vidili bi da su ih Turci i stvorili i proširili po Balkanu i da su bili saveznici 400 i više godina. No mit je mit i dogovor nije postignut. Srbi su tada bili prebahati, presilni i presigurni i osioni da bi se i s kim dogovarali a najmanje sa bosanskim muslimanima jer i oni su se bojali tolike sile muslimana u zemlji, čiji broj raste velikom brzinom uz dva miliona Albanaca na Kosovu koji im dišu za vratom.Zašto ovo pričam Došao je u posjet BiH hrvatski premijer. I pošto ne bi ulazio u sestrinske odnose dvije lažne socijaldemokracije nešto se slučajni prolaznik naljutio na hrvatskog premijera. Nešto kao jer je on nakanio posjetit Hrvate. I nije išao ručat s njim nego je sprašio Dodiku s kojim je inače ko fol na ratnoj stazi. Odletio je tamo ko uvrijeđeni mulac, ko ostavljeni pubertetlija, ko muva zunzara zatvorena u boci. Nije znao kud udara. Tamo se nasadio na sećiju a oko njega sve srpski amblemi. Gleda Zlatko ambleme a preko puta mu međed prema kojem Milutin Kukanjac izgleda ko balerina u Boljšoj teatru. Đe me mene uvijek vaki zapadnu vjerovatno se pita Zlatko. Pa da nabasam jednom na insana ali jok. Međed ga gleda nadmoćno ko Milutin birvaktile. Opet je Zlatko u gabuli. Može on sa Srbima, ha, ako će hrvatski premijer posjećivat Hrvate pa može i on do Banjaluke..ha ja. Pa će onda oni vidit kad se Srbi i muslimani slože. Međed ga gleda,inače ga ne podnosi i najrađe bi ga zalopatio šapom. Ali ne može, kamere snimaju a i tijesno mu odijelo. Moglo bi puknut po šavu da zamahne jače. Gledaju se tako i gledaju, nešto kurtoazno mrmolje, međed ga zajebaje da odkud on tu a on da je slučajno prolazio Banjalukom pa što da ne svrati, veli nisu se krvili a i komšije su u državi. I da ti kažem Milorade, ja nemam ništa protiv RS-a ako sam što lano lano sam, ne velim da nisam al jebiga znaš kako je, znaš kakvi su ovi moji jebeni, stalno traže da ih lažem da im obećajem stoposto Bosnu pa moro sam jebiga, govori i briše znoj sa čela..šta sam mogo, šta sam mogo... mislim pa eto..ja ti velim kako je a ti vidi. Ako može kafa može a ako ne može opet dobro mi bili ko i bili, mislim ne bi bilo dobro da budemo ko što smo i bili nego da budemo drugačije nego što smo bili i bolji nego ćemo bit tojest bolji da ćemo bit nego što smo bili..sav se Zlatko uznojio i usafto. Zna da mora nešto srat u muka mu. Ne podnosi ni on ovog međeda i najrađe bi ga zalopatio ali ne smi, jači je. Izmlatit će ga . Ma nema problema Zlatko, brunda medo, kad god si ti tu svrati, sećije ima, kafe ima a ako imaš merak na žensko, biće i toga. Nećemo ništa o politici šapuće Zlatko, nisam ja došo zbog toga nego samo nek Hrvati vide. Nek nas snimaju, ko fol pričamo srdačno a u sebi nek misli šta ko oće. Jel valja , valja. Nek se useru Hrvati nek vide da i ja mogu kako oću. A oću. Bezbeli oću tako mi Adilovog instituta.
Nije slučajno Lagumdžija predsjednik bošnjačkog instituta. Njegov utemeljitelj Adil Zulfikarpašić nastojao je postići dogovor sa Srbima. Nije uspio iz već spomenutih razloga Pokušat će to i Zlatko. Jer bosanski muslimani imaju paničan strah od Srba. Zbog nekoliko masovnih klanja koja su doživjeli od njih u manje od 100 godina. Teško će to ići ali pokušavat će se. Ako Srbi procjene u jednom trenutku da im je to isplativo, uradit će to. Zato Zlatko upire. Odmah nakon što je posjetio Dodika odletio je u Beograd. Na noge Tadiću.Tamo se raskiselio i raskvasio ko da su mu Srbi rod rođeni. Na Hrvate sikće a Srbima se ušupkava. Istim onim Srbima koji su par puta u prošlom stoljeću skoro zagušili i zaustavili tok Drine muslimanskim poklanim tijelima. Eto to je sukus sve bosansko-muslimanske politike od rata do danas. Ušupkavaj se katilu da ti pomogne protiv onoga koji ti je najviše pomogao kad te je taj isti katil klao i bacao u Drinu i u sve bosanske Drine. Onaj srpski bizantinac će naravno to iskoristit a onda zavikati.."Srbi na okup"..pa svako malo okupi Palikuće, Zatezale i Ubiparipe s ove strane Drine da im dadne instrukcije kako provoditi velikosrpsku politiku bez "razvlačenja pameti" topovskim đuladima.Prije nego je odjezdio za Beograd ministar vanjskih poslova slučajne zemlje, Lagumdžija je uhvaćen kako daje instrukcije za uređivanje dnevnika na FTV nekom stisnutom jadi koji se ponašao pred njim kao slučajno prolaznik pred Kukanjcem ponavljajući u strahu.."apsolutno apsolutno". Jadna i otužna farsična scena taman po mjeri čovjeku koji je stajao pred Milutinom Kukanjcem kao kunić pred kobrom.I tačno možemo zamisliti scenu kako čovjek koji je kao prve poteze izbarao ušupkavanje Srbima s ove i s one strane Drine, pije kafu i mezi rahat-lokum u banskim dvorima u Banjaluci sa čovjekom kojemu je Kukanjac oporučno ostavio pokretnu i nepokretnu imovinu i koji u jednom trenutku u šali drekne..Štaćeš ti ovdje mali..a naš se junak prestravi, vrati mu se film iz 92-ge i ono strašna prijeteća đeneralska forma, ispadne mu rahat iz ruke a prsti koji se je upravo oblizivao ostanu u čeljusti i grozničavo procijedi cvokoćuć zubima iznad zgrčenih prstiju..ja sam druže slučajni ministar.