BOŠNJAČKI SABOR 1993

Na Bošnjackom saboru, 27. i 28. septembra, trebalo se govoriti o buducnosti BiH i o Owen-Stoltenbergovom mirovnom planu za Bosnu. Bilo je, zapravo, planirano da se izvrši proglašenje bošnjackog parlamenta i konacno obznani pristanak za stvaranje bošnjacke (muslimanske) države. Predvidjeno je da njene granice budu na linijama koje drži vojska, s tim da su sporna ostala pitanja Srebrenice i Žepe.David Owen piše: “Izetbegovic se brinuo da jaci i glasniji elementi u njegovom javnom mnijenju nisu spremni da se suoce sa nesretnom cinjenicom da se dioba vec odvila na terenu, i da su oni protiv etnicke podjele. Medjutim, on osobno, prihvatao je realnost da se lice Bosne promijenilo.”Prije Bošnjackog sabora na teren se šalju stranacki kadrovici u funkciji ideološko-politickih koordinatora koji trebaju “jace i glasnije elemente u javnom mnijenju”, kako je definirao Owen, ubijediti kako je vrijeme da i Muslimani imaju svoju državu. Musadik Borogovac u to vrijeme radi u press-centru TWRA u Zagrebu. U TWRA u funkciji ideološko-politickog koordinatora, dolazi predstavnik SDA koji organizira mini-seminare na kojima izlaže tri kljucne teze: prvu - vjera, nacija, narodu su jedno isto, drugu - Bosne nikada nije bilo, i trecu - BiH ne može postojati ukoliko je ne žele Srbi i Hrvati.“Kroz te teze se pokušala objasniti potreba teritorijaliziranja Muslimana u BiH. Znaci, tri naroda u BiH su tri nacije kojima trebaju tri države”, kaže Borogovac koji je Izetbegovicu napisao protestno pismo od 30 strana, jer je u ovim rijecima prepoznao Izetbegoviceve misli.Predsjednikov vojni savjetnik Fikret Muslimovic prije Sabora najvišem državnom vrhu prezentira procjenu srbijanskih i hrvatskih oružanih snaga, odnosno snaga agresora - kako se govorilo, o položaju i snagama ARBiH. „Nesumnjivo, radi se o covjeku koji je imao sposobnosti za oblasti kojima se bavio, ali i osobi upitnih moralnih kvaliteta“, kaže Rusmir Mahmutcehajic, koji je prisustvovao Muslimovicevoj prezentaciji stanja na ratištima.„Naime, suština njegovog izlaganja je bila da se rat pod hitno treba zaustaviti i da ARBiH u daljim sudarima sa srbijanskim i hrvatskim snagama nema šansi.“ Poruka je bila jasna: vojnom terminologijom trebalo je potcrtati odluku bošnjackog politickog vodstva da se ide na podjelu zemlje.„Ovaj covjek laže i nemojte mu vjerovati“, ljutito je reagirao Mahmutcehajic usred Muslimoviceve prezentacije. „On laže, zato što je prije 15 dana govorio sasvim suprotno. Bez obzira da li je lagao tada ili nas i vas laže sada, u jednoj od tih situacija je lagao, znaci da je najobicniji lažov.“Mahmutcehajic je znao pozadinu Muslimoviceve „vojne analize“. Njegov dugogodišnji poznanik, a u nekim fazama i prijatelj, Alija Izetbegovic je mjesecima vec pokušao Mahmutcehajica pridobiti za ideju stvaranja muslimanske države. Neke od argumenata koje je navodio Izetbegovic, ponavljao je i Muslimovic. „Izetbegovicu je bilo jako stalo da me pridobije za ideju stvaranja muslimanske države“, sjeca se Mahmutcehajic. „Satima smo razgovarali. Nije imao nikakvog razumijevanja, niti argumenata koje je mogao staviti na sto u bilo kojoj raspravi, pa ih braniti, kada je obrazlagao potrebu stvaranja takve države. Zbog toga se sve više to zalaganje pretvaralo u pseudomesijanstvo, pridobijanje slabih, uz njihovu bezuvjetnu podršku, jer on nikada nije mogao iznijeti razloge kojima bi pravdao taj svoj zahtjev.“Argumenti protiv takve ideje, smatrao je Mahmutcehajic, izmedju ostalog su i to da stvaranjem nove države bosanski povijesni identitet zapada u stanje destrukcije i stvaranja potpuno novog identiteta. „Taj novi identitet više nije identitet bosanskih Muslimana. Sva vrsta prekida djeluje na kolektivnu svijest poput šoka iz kojeg je pitanje da li ce organizam preživjeti.“Izetbegovic je vidio da Mahmutcehajica ne može pridobiti za svoju nakanu, a Mahmutcehajic je vidio da je suvišno Izetbegovica ubjedjivati u suprotno. „On je meni rekao da ostaje pri svome stavu i da je spreman ukloniti sve ljude koji su mu smetnja na tome putu“, kaže Mahmutcehajic.Haris Silajdžic, tada ministar vanjskih poslova, pozvao je telefonom Rusmira Mahmutcehajica. Govori kako se trebaju vidjeti i razgovarati o važnoj stvari. Kasno navece, u prostorijama „Preporoda“ Mahmutcehajica sa Silajdžicem docekuju Enes Durakovic i Alija Isakovic, vodeci bošnjacki intelektualci. Raspored sjedenja - Silajdžic je u sredini, Durakovic i Isakovic sa jedne i druge strane, a Mahmutcehajic preko puta - kao u drami pokazuje da su Mahmutcehajicevi dugogodišnji prijatelji politicki prešli na Silajdžicevu stranu. Trebali su poslužiti kao potpora onome što ce ministar vanjskih poslova reci.
„Moji prijatelji iz zapadne Evrope i svijeta smatraju da je podjela BiH i stvaranje tri nacionalne države najbolje i jedino moguce rješenje“, kaže Silajdžic. U nastavku dodaje da Srbima treba pustiti da nose svoj, a Hrvati svoj dio Bosne. To je, prema njegovom mišljenju, opcija koju Bošnjaci trebaju prihvatiti i legalizirati na Bošnjackom saboru, u cemu ih podržava i Zapad.„Ti ne znaš šta pricaš i takva prica znaci da su sve naše žrtve uzaludne, pristati na to znaci prihvatiti logiku Karadžica i Mladica, proglase li Bošnjaci svoju nacionalnu državu, oni se odvajaju od Bosne i potpisuju svoje samoubistvo“, ljutito replicira Mahmutcehajic. Razgovor - polemika traje do zore. Nakon pokušaja „obradivanja“ Mahmutcehajica, Izetbegovic poziva akademika Muhameda Filipovica sa istom namjerom.„Bez tebe i mene, profesore, ovo ne ide i molim te da dodješ, a bice onako kako se ja i ti dogovorimo“, kaže Izetbegovic pozivajuci Filipovica na sastanak.„Taj sastanak je održan kod Izetbegovica i na njemu su, pored Izetbegovica i mene, bili još reis Mustafa Ceric, Alija Isakovic ili Enes Durakovic i mislim moj tetic Edah Becirbegovic. Tada sam kazao da ne podržavam nikakvu avanturu sa našom muslimanskom ili bošnjackom državicom i na taj nacin legitimiranje podjele BiH“, ispricao je akademik Filipovic. On je svojim sugovornicima rekao kako predstojeci Sabor ima zadatak da riješi pitanje nacionalnog imena i identiteta; mobiliše narod za borbu protiv agresije; kao i da fomulira zadatke svih Bošnjaka u tom kontekstu. Izetbegovic se složio. Filipovic je napisao Rezoluciju Sabora o nacionalnom imenu Bošnjak.„Nažalost, kako se u nas muslimana cesto radi iza ledja, pokazalo se da oni nisu odustali od onoga što su zamislili da proglase muslimansku državu“, ispricao je Filipovic, kojeg ce u to uvjeriti predstojeci dogadjaji.Filipovic smatra i da je nacionalno ime Bošnjak, kojem su se do tada žestoko protivili vjerski autoriteti i vrh SDA, prihvaceno samo u kontekstu planiranog proglašenja nacionalne države. „Pokazalo se da je nagla izmjena stava uslijedila iz spoznaje da ne mogu osnovati muslimansku državu, jer to svijet nece odobriti, ali da bi svijet, a pogotovo Srbi i Hrvati, kojima je osnivanje takve nakaradne državice odgovaralo, odobrio stvaranje bošnjacke državice.“U ponedjeljak, u hotelu „Holiday Inn“ pred pocetak Sabora novinar Šefko Hodžic prilazi Rasimu Delicu koji u prvom redu sjedi izmedu Envera Hadžihasanovica i Sulejmana Vranja. Delic nije zadovoljan Hodžicevim radio-izvještajima sa ratišta iz Hercegovine, govoreci kako on vrši direktan prenos bitke.“Nije to bio direktan prenos bitke. Prilog je emitiran nekoliko dana poslije bitke”, objašnjava novinar.“Ti prenosiš bitku kao fudbalsku utakmicu, a to nije dobro”, dodaje Enver Hadžihasanovic. Nezadovoljstvo nacinom izvještavanja, a zapravo samom sadržinom izvještaja iz Hercegovine su iskazali Osman Brka i bezbjednjak Fikret Muslimovic. Prema Muslimovicevim vojnim procjenama prilagodjenim novim politickim željama, ARBiH je mogla samo gubiti.Bilo je planirano da se na Saboru izglasa raspuštanje bosanske skupštine i proglašenje bošnjacke, usvoji Ustav, koji je vec bio napisan, a Alija Izetbegovic izabere za prvog i doživotnog predsjednika. „Bilo je predvidjeno i objelodanjivanje postojanja bošnjacke službe bezbjednosti”, kaže tadašnji nacelnik CSB-a Munir Alibabic.Na Sabor je došao i Hakija Meholjic, predsjednik SDP-a Srebrenica. “Poziv je došao od predsjednika Izetbegovica. Mi smo na sastanku Ratnog predsjedništva opcine odredili delegaciju koja ce ici u Sarajevo. Odmah smo imali neku slutnju da ce se tu rješavati krupne stvari, jer prvi put izlazimo iz Srebrenice i obezbjeduje nam se prevoz sa dva helikoptera. Kako to da je nama siguran izlaz, a za sve vrijeme otkako smo postali demilitarizovana zona, nije nam mogla doci nijedna civilna, ni vojna delegacija. Bilo je predvidjeno da ide i Naser Oric, ali on nije želio ici. Sa aerodroma su nas transporterima dovezli pred ‘Holiday Inn’... Tu nas je primio predsjednik Izetbegovic i odmah nakon pozdrava pitao: ‘Šta vi mislite o zamjeni Srebrenice za Vogošcu?’“Jedno vrijeme vlada tišina, a onda se Meholjic javlja za rijec: „Predsjednice, ako ste nas zvali na gotovu stvar, onda to niste trebali raditi, jer se valja vratiti pred narod...“Izetbegovic odgovara: „Znate, meni je Clinton nudio u aprilu 93. da cetnicke snage udu u Srebrenicu, izvrše pokolj pet hiljada Muslimana i tada ce biti vojna intervencija.“Srebrenicka delegacija je bila sastavljena od devet ljudi. Svi su zanijemili. Pošto je u istom momentu u sali najavljen pocetak Sabora, Izetbegovic je ušao da najavi goste iz Srebrenice koji su docekani burnim aplauzom, kao heroji.
Isakovicev (uvodni) govor je propracen dugim aplauzom, ali njegova kljucna poruka (u kojoj nerado pristaje na podjelu BiH, M. B.) nije naišla na prijem. Mnogo ljudi, uopce, nije znalo pozadinu dešavanja. Govornici su jedan za drugim odbacivali plan (podjele BiH, M. B.). Zbog neocekivanog razvoja situacije Izetbegovic poziva najviše državno vodstvo na odvojeni sastanak.U podrum hotela „Holiday Inn“ odlaze: Izetbegovic, Silajdžic, Ganic, Irfan Ljubijankic. Rusmir Mahmutcehajic se „probija“ kroz kuhinje, jer je i on pozvan na sastanak. U podrumu Silajdžic ponovo objašnjava neophodnost prihvatanja plana. Irfan Ljubijankic se slaže. „Hvala Bogu da i mi Muslimani imamo svoju državu. Meni je drago i zbog moje djece koja ce moci slobodno živjeti u svojoj državi“, kaže Ljubijankic. Mahmutcehajic replicira da Bosna mora opstati, jer bez nje nema ni Bošnjaka. Ilustrovao je to primjerom nacina kako su vršena pokrštavanja tokom Drugog svjetskog rata. Onima koji su pokrštavani je govoreno da im se duša ne može spasiti, ali tijelo može, a zatim su ubijani. Odvajanje Bošnjaka od Bosne je odvajanje duše od tijela, a to znaci smrt.„Situacija je“, kaže on, „odbrana Bosne ili smrt. Kakva god je perspektiva te odbrane, ona je nešto što nudi nadu, što štiti ljudsko dostojanstvo. Ako postoji dio Bosne gdje se ljudi nisu branili, a preživjeli su, nisu poklani i silovani, onda bi se moglo reci da nisam u pravu.“Izetbegovic gnjevno odgovara: “Nije Bosna nikakav kumir kome se treba klanjati”. Za vjernike je ova izjava imala posebnu težinu, jer islam ne dozvoljava klanjanje kumirima (idolima). Mahmutcehajic pita zašto se ne pozovu i ostali ucesnici Sabora, predstavnici drugih stranaka, da se cuje šta oni misle, kao što su Selim Bešlagic ili Muhamed Filipovic.U tom momentu akademik Filipovic ulazi sam, jer je tražeci Saliha Bureka nabasao na skup. Ušao je usred sastanka, „Uhvativši „poštene“ Muslimane in flagranti na djelu razbijanja BiH“, kako je kasnije opisao. Uspijeva uhvatiti dio Silajdžicevog izlaganja i s nogu iznervirano govori: „Vi kopate živu državu za koju ljudi još uvijek ginu, vi ste obicne izdajice i nemate pravo to ciniti.“Odlazi preko vrata, zajapuren od bijesa. Mahmutcehajic mu dobacuje: „Ne idite odavde, profesore, ima nas još koji mislimo kao Vi.“ Ali, Filipovic ga ne cuje. Vec je na putu prema Nezavisnom radiju „99“ da preko njegovog direktora Adila Kulenovica, kako je rekao, obavijesti narod o zavjeri koja je u toku.