Halter brani Sarajevo

Jel se sjećate one završne sekvence iz filma Valter brani Sarajevo. Elem, daklem u toj poznatoj sceni nakon koje i danas zatitra srce pravog antifašiste i bosnobranioca, stoji vas jadan i nikakav mrzski švapski oficir iznad Saraj'va, zuri u panoramu kasabe i dok mu zebe oko srca, što od neuspjele misije, što od predosjećaja hladne ruske fronte, na koju će kao i deset mu predhodnika biti poslan za kaznu, jer nije uspjeo uhvatiti neuhvatljivog ilegalca kodnog imena "Valter". I dok mu u ušima zuji zvuk ruskih orgulja, dolazi mu jedna misao..ček ček..to je to, al sam bio glup, tutumrak, piii jebemti, kako se nisam toga sjetio.. Poruka Hrvatima u BiH znači...ko vas jebe. Niste baš neka opcija za priču. Nacionalisti ste brate. Fuj. Niste europejci, da se ne lažemo, smetate nam. Malo je reć da nas nije briga ali u povjerenju (daj der mi uho da ti šapnem..ne poodnosimo vas). Eto, vidimo se jednom u Europi bez granica..ha ja.

aupičkumaterinu..sad mi se sve nacrta..evo ovdje na ovom platou, da sam bar prije sa ženom prošet'o Trebevićem sve bi mi se samo kazalo a ovako kurac..spremaj Hans rukavice i debele bičve..pravac Sevastopolj. Prilazi mu u tom napetom trenutku zabrinuti nasljednik i ispitivački mu zuri u facu nastojeći odgonetnuti šta se nalazi u glavi putnika za Ostfront. Ha ja..zdvojno će ostfrondžija onako sam za sebe..to je to..a cijelo vrijeme mi bio pred očima..hmmda..glupi Hans..glu-pi Hans.Tko, tko je on..uzdihano će sljedeći putnik za ruske tajge, reci mi, ne budi pizda, daaaj, reci bite bite bite, molim te reci mi, spasi mi sudbinu, tvoja jest zapečaćena ali moja..ta ja sam friško oženjen..reci mi Hans..molećivo će potencijalni nositelj željeznog križa za hrabrost..ime mi daj..bilo šta..prevrnut ću grad kunem ti se....svaku mahalu, svaku aščinicu, svaku merakli ćošu, svaku ašik česmu...slat ću ti svaki mjesec vunene bičve i rahat lokum..onaj pravi, samo mi reci..ajde,,daj..Hans nehajno pokaza na panoramu grada Sarajeva..das is Valter..s beskrajnim poštovanjem kakvo samo pravi vitezovi imaju prema dostojnom protivniku.Ote im se uzdah obojici, ni ruska zima više nije bitna, bitno je udivljenje makar i u porazu.Tu dramaturški obrađenu scenu danas zna svaki pravi antifašist Bosne a pogotovo Sarajeva. I najzadnji šanerski dripac i džeparoš i jalijaš, bitanga i tekbiraš, svaki mahač turskom zastavom koja se odjednom stvori u ruci kad treba obaviti neko slavlje, pogotovo kad Hrvati gube. Svi traže ovovjekog Valtera koji bi zabezekno neprijatelje Bosne, odmjerio im od šake do lakta, onako bosanskogrbovski, Valter je personifikacija isforsiranog sarajevskog bunta..oličenog u monodrami Josipa Pejakovića.."On meni nema Bosne". Iako bi Valter, inače neki polustvarni lik, Srbin inače, da je živio ratnih devedesetih, vjerovatno s Trebevića, zajedno sa Rašom razbarušenim, posmatrao poput Švabe, panoramu grada i navodio topničku vatru na vijećnicu.Zašto ovo pišem. Zato jer su ovovjeki "antifašisti" bosanski našli novog Valtera. Nema Švabe, nema zamišljenog Hansa nad panoramom grada, ali tu su ustaše. Ništa manje opaki, glede na Sarajevo i na cijelu Bosnu kao zmija na žabu. Ćuj, gledaj, ćetnicima ne možemo ništa (imaju svoju republiku i neima šanse da im biramo ikoga) zaključiše jalijaši u akšam jedne noći na Bistriku. Ali ustašama možemo. Naći ćemo Valtera ne mahali turskim zastavama više. I nađoše ga. Ovovjeki Valter se zove Željko Komšić. Neuki primitivac, kafanski svadljivac koji umalo u tv na sučeljavanju u federalnom studiju nije skrh'o stolicu o leđa sugovornika, rašuto stolove, pljunuo voditelja (inače njegovog žestokog fana), podrignuo i popišo se u ćošu. Ali nije mu to umanjilo popularnost, dapače.Porastao je Valter u očima svih bosanskohercegovačkih ublehaša, jalijaša i sanjara. Ima Titovu sliku ba u uredu. Dobio plebiscitom. Odvadili muslimani iz poveće ćase par stotina 'iljada glasova jer od trojice im ponuđenih njihovih predstavnika, svejedno je. Ko da Srbi biraju između Šešelja, Karadžića i Miloševića. Namakli Valtera. Uvalili ga Hrvatima iako se nikad Hrvatom izjasnio nije i može on pričat..pogotovo kad se razjari..ali pridjev hrvatski ne može preko usana. Ne ide mu, neće, zapletu se slova.Uvali ga bosanska jalija, uvališe ga urbani foliranti, bezubi čuvari Bosne i nema tog bosanskohercegovačkog Hrvata koji hoće ikada i u kojme obliku s njima. Imati išta. Ne računam tu nekoliko stotina "Hrvata" koji mu daše legitimitet kako reče predsjednik Hrvatske. Sad je jasno da su i za njega glasali Hrvati reče i ostade živ. Glasaše.. da, u istom onom omjeru kojem Srbi popunjavaše ustaške jurišne odrede. Pa bi tom logikom i Ante Pavelić bio pronositelj srpske ideje u NDH.I hrvatski veleposlanik mu pruži ruku.
I pozdravite Želju.